Piše: Slobodan Vasković
1.
Ulazim u prvi taxi u redu; Jer red se mora poštovati.
2.
Smještam se na zadnje sjedište; Prema meni se okreće glava potpuno prekrivena maskom i sa tek nekoliko vlasi kose.
Iskreno, nikada takvu masku nisam vidio – kruta, u obliku lijevka, prilično velika.
3.
Promrmlja nešto; Ništa ga ne razumijem, pretpostavljam da pita – gdje idemo? Izgovorim adresu.
Na licu mi je “maska” koja bi trebala da mu ukaže da razumijem zašto je pod punom maskom.
4.
Maska ne konstatuje moju ”masku”; Brzo se okrenu, učini mi se malo prebrzo; Okrenu ključ, motor zabruja; Ruka na mjenjaču, a na rukama hirurške rukavice.
5.
Ispod maske tanki bijeli kabal, od slušalica, vodi do telefona na suvozačevom sjedištu.
Maska mrmlja, objašnjava, pretiče…; Hirurška rukavica ne štedi mjenjač.
6.
Da Korona ne galopira, malo ko bi pomislio da taksista nije vozač opasnih namjera.
7.
Razmišljam o mogućnosti takve vožnje, sa taksistom sa maskom na licu i hirurškim rukavicama na rukama, prije pojave Korone?!
Nezamislivo.
8.
Maska je baš posvećen zaštiti; Ne gleda me čak ni u retrovizoru; Ko zna šta mu huji s vihorom u glavi; Sigurno ne dosadni, impotentni “blogovi” Johana Satlera.
9.
Telefon mu svako malo zvoni, ne prestaje da mumla; Čak nas ni na semaforima ne zagledaju; Njega ne zagledaju, uprkos tome što je skroz naskroz maskiran.
Ne bulje ni u mene, iako sam bez maske, što je već ohrabrujuće.
10.
Hm, ko zna – možda je i onih nekoliko vlasi kose tek dio dobro urađene antivirusne perike?!
11.
Vožnja traje; Stajemo na jednom od brojnih semafora; Crveno je (da ne može crnje); Maska brzinom munje otvara pretinac ispred suvozačevog mjesta; Vadi kutiju punu hirurških rukavica.
12.
Pogleda one na rukama; I djeluju već pomalo trošno; Brzo ih skinu; Još brže navuče nove; Pretpostavljam da rukavice mijenja po određenoj satnici.
Mjenjač radi, krećemo.
13.
Konačno na odredištu; Maska uzima novčanicu; Vješto vraća kusur; Promumlja nešto dok sam zatvarao vrata.
Odjuri dalje u borbi za život i borbi protiv virusa.
14.
Klizim lagano niz ulicu ka stanu; Potom u obližnji park.
Jorgovani u punom cvatu.
15.
Razmišljam o Maski; Njegovom oprezu, možda i strahu; Ubjeđenju da je doskočio Koroni i da ga neće spriječiti u njegovim poslovima.
Ta Maska na njegovom licu je tek mikron globalne zabrinutosti; Trenutak njegovog života; Ma koliko sve bizarno izgledalo, ta Maska je bezopasna.
Najopasnije su one koje ne uspijete da vidite!
